Izlet na Hum u sklopu MOVEweek-a

Nedjelja jutro je, čujem već dobro poznat zvuk alarma za buđenje na svom mobitelu. Odgađam ga samo još pet minuta i tako nekoliko puta. Sada je već prošlo 8:30 sati. Iskačem iz kreveta i po tko zna koji put se pitajući zašto svakog jutra sebe i mobitel mučim bar pola sata. Nakon radne noći koja je završila negdje oko tri sata ujutro, buđenje u osam sati nije baš najbolja opcija, ali ne odustajem. Brzo pripremam svoje energetske napitke u nadi da ću se isto tako brzo i razbuditi i napokon pokrenuti. Danas je na rasporedu izlet na Hum.

Nakon Vela Luka Outdoors festivala u sklopu kojeg se održala treking i MTB utrka, naše malo misto je nastavilo u sportskom stilu. Tako je u sklopu međunarodnog tjedna promicanja tjelesne aktivnosti MOVEweek, HPD Mareta u suradnji sa TZ Vela Luka i udrugom Luško lito organizirala izlet na vidikovac Hum koji se nalazi na 377m nadmorske visine.

Pogled sa Huma

Bicikliranje vs. pješačenje do Huma

Teško mogu prebrojiti koliko puta sam se popela na Hum s biciklom, ali zato znam da sam u cijelom svom životu do Huma pješačila samo dva puta. Odlučila sam se pridružiti pješačkoj ekipi nadajući se da sljedećeg dana neću pri svakom pokretu osjećati sve mišiće na svom tjelu. Stigla sam u 9 sati na trajektno pristanište gdje smo se okupljali. Preko stotinu ljudi se odazvalo ovom izletu što me pozitivno iznenadilo. Generacijski jedna zaista šarolika ekipa davala je izglede da će ovaj izlet biti zanimljiv.

Ubrzo smo u dugačkoj koloni krenuli prema Humu. S obzirom da sam pješačkom stazom na Hum bila jako davno i nije mi ostala u sjećanju, ovaj izlet sam iskoristila kako bih saznala gdje se ta staza “skriva”.  Prolazili smo zanimljivom makadamskom stazom okruženi maslinicima, suhozidom i šumom. Staza nije previše zahtjevna, izmjenjivali su se lagani i veći usponi sa povremenim ravnim djelovima puta. Moram napomenuti da je ova staza, a i mnoge druge na području Vele Luke uređena upravo zahvaljujući HPD Mareti.

Pješačka staza do Huma

Osim zanimljive staze, s ovako generacijski šarolikom ekipom i priča je bila zanimljiva. Saznala sam koji su profesori omiljeni, a koji nisu u školi. Koja je lektira trenutno aktivna, tko čita, a tko ne čita lektire. Što se sprema za ručak, a tko je ovaj dan iskoristio kako nebi spremao ručak. Koji alati će se koristiti u nadolazećoj berbi maslina i kome su najbolje rodile masline. Kako je prošla turistička sezona. Tko se još kupa u moru, a tko ne.

“Još pet minuta”

Prešli smo veći dio puta, shvatila sam da ovom stazom nikada nisam prolazila. Ne baš previše, ali sjećam se kraće staze s konstantnim usponom. Ako dva puta razmislim, ovo je bolja opcija iako pomalo već s nestrpljenjem očekujem Hum. Čujem djecu oko sebe koja već postavljaju pitanja koliko još. U glavi vrtim onih “još pet minuta”  za vrijeme mog buđenja koje su mi prolazile kao sekunda, a ovih sada “još pet minuta” prolazi sporo kao jedan sat.

Umjesto utvrde na Humu ugledala sam asfalt. Približila sam se i shvatila da se nalazim na djelu ceste koja vodi na Hum s druge strane. Napravili smo mali polukrug oko Huma. Imamo još nekoliko minuta do samog vrha Huma, što i nije neka utjeha jer mi je ovaj dio jako dobro poznat. Često vozim bicikl cestom do Huma, cijela moja vožnja prolazi glatko osim zadnjih cca 350m okuka i uspona koji mi uvijek teško padaju. I sada nakon ovoliko pješačenja ja ugledam cestu koja mi inače oduzima zadnje atome energije. Ne želim vas preplašiti, nije ovo toliko zahtjevno koliko u mojoj glavi u tom trenutku izgleda strašno.

Uhvatila sam brži tempo samo da ne razmišljam o tome koliko me ovaj dio izluđuje i napokon stigla do vrha. Na Humu nas je dočekala ekipa Luškog lita pripremajući ručak.

 

Dok se pomalo okupljao ostatak ekipe, ja sam uzela par minuta odmora, a nakon toga krenula u akciju s fotoaparatom.  Dan je bio vedar i sunčan, ali ne prevruć, kratko rečeno savršen. S Huma se pruža prekrasan pogled na Velu Luku i okolne uvalice, otoke i otočiće, Blatsko polje, dio Blata, a kad je vidljivost dobra i na obalu Italije. Na vrhu se nalazi ruševna utvrda (“fortezza”)  sagrađena za vrijeme austro-ugarske vladavine. Jedan fotograf na ovom mjestu može pronaći dosta zanimljivih motiva i kadrova.

Povratak drugom stazom u Velu Luku

Nakon otprilike dva sata provedena na Humu, prikačila sam se za ekipu koja je odlučila krenuti prema Veloj Luci onom starom stazom koju sam željela otkriti na samom početku. Staza vodi ravno iz Huma prema Veloj Luci strmim makadamskim putem. Većim djelom staza je zaštićena od sunca, prolazimo kroz zanimljivu šumu, maslinike i suhozid, a na nekoliko lokacija se pruža pogled prema Veloj Luci.

Za manje od sat vremena stigli smo u Velu Luku. Iako mi je ova staza zanimljivija, strmi spust je definitivno bio teži od uspona prema Humu. Ali isplatilo se, saznala sam gdje se nalaze dvije pješačke staze do Huma.  Naravno sljedeći dan sam osjećala svaki pokret svojih bedara. “Klin se klinom izbija” pa sam odmah sljedećeg dana prošetala do Huma i natrag s kraćom stazom.

A sada u sljedećim galerijama pogledajte dio atmosfere na Humu:

Galerija 1

Galerija 2

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *